top of page

Kuća na kokošjim nogama, Sophie Anderson

Sigurno ste se barem jednom u životu susreli sa nečijom smrti. Nije važno je li to bila bliska osoba ili ne, za objašnjenje ove knjige bitno je da ste sigurno imali pored i neko dijete kojemu ste morali objasniti zašto se ta osoba više neće vratiti. I što bi dijete odgovorilo? Kako mu objasniti da više nikad neće vidjeti tu osobu?

Ovo je samo jedno od pitanja čiji odgovor krije ova knjiga.





Postoji jedna kuća koja ima kokošje noge. Zbog toga, kuća putuje kamo želi, a u njoj živi Baba Jaga i Marinka. Baba Jaga nije obična baba, ona vodi umrle s ovoga na onaj svijet te je Marinka ta koja će to naslijediti. Ali, Marinka ne dijeli tu želju sa babom, što ako ona ne želi voditi mrtve? Ona bi se radije družila sa živima i živjela normalan život…


„Ovdje smo već dva tjedna i još uvijek nisam vidjela nikog živog. Mrtvih sam se nagledala, naravno. Dolaze posjetiti Babu, a ona ih onda provodi kroz Dveri.“

Kuća na kokošjim nogama je priča utemeljena na mitu o Babi Jagi. To je priča koja nas uči o našim dužnostima, o poštovanju, a i o našim željama i mogućnostima. Marinka zna da jednog dana ona mora voditi mrtve kroz Dveri, no ona to ne želi. Zašto ne može izaći iz kuće i upoznavati žive, ostati na jednom mjestu kao i svi ostali? Umjesto toga, Marinka svaki dan mora slagati ogradu od ljudskih kostiju kako bi se živi držali podalje od kuće.


“Baba je savršena Čuvarica. Daleko je bolja nego što ću ja ikad biti. Samo što ja zapravo ne bih htjela biti Čuvarica. Biti Čuvarica znači nositi odgovornost za Dveri i sva vođenja mrtvih, za sva vremena. A premda vođenje usrećuje Babu, ja se od svakonoćnog gledanja odlazaka mrtvih osjećam još usamljenije. Da mi je bar suđeno biti nešto drugo. Nešto vezano uz žive ljude.”

Ovu knjigu mogu pročitati i mlađi čitatelji, jer ovo je priča o odrastanju, o onom bitnom pitanju- što ću raditi cijeli život?, i o nekim društvenim normama i prihvaćanju svojih dužnosti ali i poštivanju starijih. Također, ovo je priča o borbi za svoje snove i istovremeno nam govori da moramo poslušati „starije i mudrije“ ali da možda ne trebamo uvijek postupiti kako oni kažu, te da je nekad dobro i pogriješiti i napraviti na naš način, jer tako ćemo i najbolje naučiti.


Sviđa mi se što je priča temeljena na slavenskom mitu te što obrađuje i temu smrti, ali i odrastanja i prihvaćanja svoje uloge. Sviđa mi se i to što je ukomponirana u neku vrstu bajke. Zbog toga smatram da je mogu čitati i mlađi čitatelji- osim što bi bolje shvatili pojam smrti, možda bi kroz ovo i više shvatili kamo mrtvi idu i dobili odgovore na svoja pitanja. Možda bi im mi mogli kroz ovakvu priču bolje objasniti zašto se neka osoba više nikad neće vratiti…

Uživala sam u svakoj stranici ove mitološke priče. Svako poglavlje krasi i jedna vrlo prigodna ilustracija koja vam samo daje jedan dodatan čar. A osim živućih likova, upoznat ćete i kuću. Kuću koja vas može uspavati, sa kojom se možete igrati, koja se može naljutiti na vas… A ako vam je u priči slučajno previše tame, samo zavirite na naslovnu stranicu i pogledajte svemir- svijetli u mraku.






Ocjena: 5/5

S engleskog preveo: Vladimir Cvetković Sever

Cijena: 100 kn



110 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page