„Piranesi. Tako me zove. Što je neobično. Jer se ja, koliko se sjećam, tako ne zovem.“
Piranesi je knjiga oko koje se, opet, digla plima i oseka u knjiškom svijetu. Mene je privukla ta prekrasna naslovnica ali i ono što piše na poleđini. Naime, Piranesi vodi dnevnik u kojem opisuje Kuću u kojoj živi, sve njezine labirinte, plime, kipove, kako poštuje i donosi hranu Mrtvima, kako se svakog utorka i petka sastaje s Drugim. Čini se da mu je dobro, zaokupljen je pronalasku Znanja za Drugog, pisanju svog dnevnika, istraživanju i imenovanju mnogih dvorana i praćenju plime i oseke.
„U bilježnice zapisujem što vidim. Dva su razloga zašto to činim. Prvi je što čovjek Pisanjem u sebi izgrađuje preciznost i pedantnost. Drugi je što sve svoje znanje želim prenijeti tebi, Šesnaesta Osobo.“
Krenula sam sa čitanjem ove knjige jer mi je zvučala mitološko, kao da je temeljena na nekom od odličnih tajanstvenih mitova (kao Kirka). I mogu vam reći da sam bila uvjerena da je Piranesi žena, pa sam se jako iznenadila kada sam shvatila da nije (ime baš zvuči žensko, nemojte mi se smijati…).
Sva moja uvjerenja i zamisli oko ovo knjige pale su u vodu. Provela me u jedno neočekivano putovanje. Piranesi je lik o kojem jako malo znamo a kako i sam kaže, on misli da se tako ni ne zove. Malo zna o sebi stoga mi znamo samo ono što on radi i kako razmišlja. Usamljen je, osim Drugog, on ne poznaje ni jednu živu osobu.
Isprva me knjiga jako podsjetila na Kuću na kokošjim nogama (recenzija je ovdje), jer sam imala dojam da je Kuća jedan od likova jer Piranesi sa njom razgovara i tako je doživljava. Kasnije, kada su se počele pojavljivati poruke u Kući, promijenio mi se cijeli pogled na knjigu i shvatila sam da nije onakva kakvu sam zamišljala. Tada me jako podsjetila na knjigu Sedam smrti Evelyn Hardcastle (recenzija je ovdje). Obje knjige imaju mi veliku dozu mističnosti. I ono što sam primijetila kod sebe jest da mi se ne sviđa kada je misterioznosti previše.
Kada je knjiga išla svome kraju shvatila sam da neću dobiti objašnjenja na sve što sam htjela. Nije to isključivo loše, autorica nam je dala prostora da sami zamislimo kako bi to bilo. A i knjiga se zove Piranesi upravo zbog tog razloga (barem mislim).
"Ljepota Kuće je nemjerljiva, njena je Milost beskrajna."
Nisam sigurna koliko jako mi se knjiga sviđa, ali sviđa mi se. Teško je to objasniti jer nije bila ono što sam htjela i promijenila je par žanrova kroz sve događaje. No toliko se uživite u sve da doslovno ne možete prestati čitati jer je neobično i mistično i ne znate što se događa i što će se dogoditi. Pročitala sam 160 stranica u dahu. Jednostavno je toliko čitljiva i nekako poetična i puna citata, Piranesi zna kako se izražavati i pisati i toliko je neobičan da vas to tjera na daljnje čitanje.
Ali, imam osjećaj da mi je svega bilo previše i da mi nedostaje malo više objašnjenja. Prihvatila bi još 50, čak i 100 stranica više samo kako bi dobila dodatne opise. I nisam je sklopila sa oduševljenjem, reakcija je više bila kao: ah, okej… moram razmisliti o ovome.
Ali sve u svemu, prespavala sam i ne mogu prestati misliti o knjizi. A mislim da je to znak da mi je bila dobra. Volim što daje prostora za jednu odličnu raspravu (ukoliko netko želi raspravljati o nekim događajima, slobodno se javi). Volim što je prekrasno opisana i što je ideja za knjigu odlična i razrađena kroz neobičan lik. Takvu knjigu još nisam pročitala. Njegova perspektiva i poimanje svijeta oko sebe je jedinstveno. Divim se autorici što je uopće zamislila takav lik i što je mogla stvoriti nešto o čemu ću razmišljati još mjesecima. Zbog toga bi jako rado još čitala o Piranesiju ali i o svakom liku kojeg nam autorica stvori.
„Drugi vjeruje kako je negdje u Svijetu skriveno Veliko i tajno znanje, koje će nam, kada ga otkrijemo, donijeti golemu moć.“
Ocjena: 4/5
Preveo Saša Stančin
Izdavač: Vuković i Runjić
Cijena: 149 kn
