top of page

Živjeti, Jelena Kastaneti -Recenzija


Nemam više mnogo vremena za čitanje. Ne onoliko koliko sam imala prije. Zbog toga nesvjesno sam počela rangirati i procjenjivati knjige. Je li ova vrijedna čitanja? Je li ova vrijedna kupnje? Je li ova vrijedna mog vremena koje ću utrošiti na čitanje? Jer mora biti dobra, to malo vremena koje mi je ostalo ne želim potrošiti na lošu knjigu. Prije sam mogla, pročitala bih lošu knjigu s guštom i rekla vam da sam se cijelo vrijeme smijala i podrugivala njezinom manjku karakterističnosti, dubine, predvidljivosti, površnosti… Danas to ne mogu. Uzmem knjigu, počinjem sa čitanjem nadajući se dobrom štivu, razočaram se i ostavim knjigu nedovršenu. Imam toranj nedovršenih knjiga, onih na koje nisam mogla potrošiti i to malo vremena za čitanje, koje su ostale odbačene na polici a mene ostavile razočaranu u kvalitetu današnjih knjiga.


Dugo sam se borila da neku knjigu konačno dovršim i da vam mogu napisati- e, to je ta. To je knjiga vrijedna čitanja.


Ponosna sam što to mogu reći za knjigu Živjeti. Sretna sam jer me rasplakala (više puta), sretna sam jer sam je pronašla i sretna sam što mogu reći, eto, konačno, neka knjiga na koju mogu utrošiti dragocjeno vrijeme za čitanje, sa kojom sam uživala.


Uvodnim poglavljem saznajemo da se dogodila prometna nesreća. U automobilu su bili naši glavni likovi- Lena i Alexander. I od tog prvog poglavlja znamo da je jedan od njih umro.


„Ja shvaćam da netko želi pozornicu, i reflektore, i slavu, i shvaćam da su to njihovi veliki snovi. Meni to zvuči zastrašujuće i nelagodno. Moji su snovi potpuno drugačiji od tih, ali nisu mali. Iz moje perspektive moji su snovi najveći. Puno je lakše prihvatiti ljude sa svime što jesu i kakvi jesu kad shvatimo da je i ono što mi sanjamo nečija noćna mora.“

Knjiga se nastavlja njihovom ljubavnom pričom, kako su se upoznali, kako su se voljeli, kako su jedno drugome bili cijeli svijet. Svađali su se, no ostajali zajedno i u onim najtežim trenucima. Suosjećate sa njima, uvuku vas u svoj svijet, želite im biti prijatelj, zagrliti ih i razgovarati sa njima.


Rijetko plačem nad knjigom, ne sjećam se sa kojom mi se to ranije dogodilo. No, ovako nisam plakala nikad. Drugo je kada vam se zasuze oči pa trepnete i dobro ste, a drugo je kada zbog knjige isplačete dušu i kada ne možete prestati, kada vam od suza nastane ono crno od maskare i kada još par dana razmišljate o pročitanome i kada vas pitaju jeste li dobro. Počinjete razmišljati o ljubavi, životu, životnim odlukama i snovima.


Koja je ovo knjiga! Kako je sve dobro promišljeno, napisano i zamišljeno. Čak i naslovnica, čak i naslov i poglavlja i bookmarker i početak i kraj… Ma sve. Veselim se svim budućim knjigama Jelene Kastaneti.


Volim ovu knjigu kao što se vole Lena i Alexander.







137 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page