Ovo nije još jedna ispričana mitološka priča. Ovo je priča o ženi. Kirka.

Najbitnije u ovoj knjizi nije to što je Kirka božica i čarobnica. Ne, najbitnije je što je ona žena.

Žena koja je drugačija od svojeg roda, koja nema božanski glas ni božanski izgled a ni božanske moći. Žena kojoj se ne sviđaju raskošne mramorne odaje njezinog oca i koja ne uživa u božanskom dvoru kao što bi se trebalo uživati.

Ona je žena, potpuno drugačija od drugih, svoja i puno puta ismijavana zbog toga. Zbog svojeglavosti, zbog naivnosti, zbog svog „nižeg statusa“ jer nije kao drugi.

Kirka je knjiga koja me izvukla iz čitalačke krize. Imala sam užasnu čitalačku krizu gdje ni jednu knjigu nisam mogla pročitati do kraja jer mi nikako nije odgovarala.

Uglavnom, Kirka je ta koja me izvukla iz tog groznog kaosa. Očito je to trebala biti božica sama…

„Bila je to prva lekcija koju sam naučila. Ispod glatkoga, poznatog lica stvari krije se jedno drugo lice koje čeka pravi trenutak da raskoli svijet.“

Kada bivaše potjerana sa dvora zbog novootkrivene njezine moći- čarobnjaštva, svi umisliše da je to najgora kazna. Biti sam na otoku, bez društva, bez uživanja sa ostalim bogovima. No, ona nije kao ostali, ta kazna bila je najbolje što joj se dogodilo, konačno je bila slobodna i mogla je biti svoja. Na otoku se oslobađa i otkriva „svoje pravo ja“, otkriva za što je sve sposobna i kakva je zapravo, otkriva svoje moći i dokazuje da i ona može biti jaka, ako ne i jača, od mnogih viših bogova od nje. Priča svoju priču polako, onako umjereno i s nekakvom dozom opreza ali jako želi da se za tu priču čuje. Da, upravo takva je Kirka.

„Misao je glasila: cijeli moj dotadašnji život bio je tmina i dubina, ali ja nisam dio te mrkle vode; ja sam biće u njoj.“

Moram napisati i da ovo nije knjiga gdje će vas iznenaditi neka radnja. Ako ste bar malo upućeni u grčku mitologiju, ako ste nekad davno čitali Ilijadu i Odiseju onda znate te priče i likove. No, ovo nije knjiga za nove priče, ovo je knjiga o Kirki, o ženi kakva nije prikazana u tim mitovima i legendama, o neustrašivoj čarobnici. Kirka je knjiga koju mora pročitati svaka žena, ali i muškarac koji još uvijek misli da žene nisu ravnopravne. Ovo je roman lika, toliko snažnog da ohrabri svakog čitatelja… koliko se samo ona izgradila kroz priču, što je sve postigla… I da, možda znate nešto o Kirki iz mitova i legenda. Ali ovu priču ne znate.

„Možete naučiti otrovnicu da vam jede iz ruke, ali joj ne možete oduzeti poriv da ugrize.“

Ova knjiga nije od onih koje pročitate u jednom dahu, a ne ne. Ovo je knjiga uz koju uživate i živite, jer ispričana je cijela vječnost. Ne može se vječnost pročitati u dahu. Ne možete cijelu Kirkinu priču saznati u istom danu jer se nije ni dogodila u istom danu. Upravo sve ovo me toliko osvojilo da sam zagrlila knjigu kada sam stigla do kraja. Sve je toliko dobro ispleteno, od Kirkine sudbine, do tih mitova i legenda koji su nama poznati ali ipak iz Kirikine perspektive drugačiji. Toliko je dobro iskombinirana ta tečnost u čitanju, jednostavno ne možete pročitati sve odmah, ali u tome je čar. Koliko bi trebalo da se pročita nečija vječnost? I iako sam mislila da me nikad neće osvojiti knjiga gdje otprilike znam osnovne priče, ova je to uspjela. Jer, ponavljam, ovo nije priča o mitu o Kirki. Ovo je priča o ženi. Ovo je jedna fenomenalna priča.

„Mnogo, mnogo godina poslije čut ću pjesmu spjevanu o našemu susretu. Mladić koji ju je pjevao bio je nevješt, češće je promašivao note nego što ih je pogađao, no slatka glazba stihova probijala se kroz njegovo šeprtljanje. Nije me iznenadio moj portret: ohola vještica, razoružana pred junakovim mačem, kleči i preklinje za milost. Čini mi se da je ponižavanje žena glavna razonoda pjesnika. Kao da ne može biti priče ako ne pužemo i ne cmizdrimo.“

Ocjena: 5/5

Izdavač: Profil knjiga

S engleskog prevela: Patricija Horvat

#madelinemiller #kirka #recenzija #profilknjiga #circe