Rupi vs Atticus vs Lovelace

Moderna poezija, ili takozvana instapoezija, nekako je postala popularna te se svakog dana rađaju novi pjesnici ovog pokreta. Pa, što je zapravo to, isplati li se čitati i o čemu se radi?

Instapjesnici su pjesnici koji svoj rad objavljuju na Instagramu pa su i tako postali popularni, toliko da su im knjige izdane na mnoge jezike svijeta. Stil im je izrazito jednostavan te oblikom i formom svojih pjesama, ponekad i popratim ilustracijama, šalju snažne poruke svijetu. Gotovo nikad nema rime, no sve pjesme su izrazito skladne i jako čitljive. Ne poštuje se forma, zarezi, točke, velika i mala slova...

Mnogo se raspravlja o modernoj poeziji te malo tko nije čuo za Rupi Kaur, ženu koja je napisala zbirku poezije namijenjenu prvenstveno ženama i za žene. Teme o ljubavi, životu, seksualnosti, o pravima žena, nasilju, silovanju, prihvaćanju sebe samog, odgoju… Rupi je počela objavljivati svoj rad putem Instagrama i postala je planetarno popularna s neznamkoliko prevedenih izdanja i 2 izdane zbirke poezije.

Mlijeko i med i Sunce i njeni cvjetovi dvije su snažne zbirke poezije koje bi trebala pročitati svaka žena. I od onih su koje vam se ili jako svide ili uopće ne svide, nema između.

Čini mi se da je od Rupi sve krenulo, odjednom su svi počeli objavljivati svoju poeziju na Instagramu, kako to uvijek i biva.

Među njima i Atticus, anonimni pisac koji je također postao planetarno popularan. Isti stil kao Rupi, ali na drugačiji način. Meni osobno njegova poezija mi je odlična za pročitati jer je proizašla iz muške perspektive, sviđa mi se kako opisuje ženu, ljubav prema ženi… i to je toliko romantično i potpuno drugačije od Rupi, ali isti taj „moderan“ stil poezije.

Voli nju divlju zbirka je poezije o ljubavi, o ženi, o životu… i jako je romantična. Ima još jednu zbirku- The dark between the stars, koja kod nas još nije prevedena.

Mislim da je poezija jedna od najintimnijih književnih vrsta, nekako je to baš osobna stvar te iako se neki bune zašto je autor odlučio zadržati svoj identitet za sebe, meni je to skroz u redu. Svoje osjećaje uspio je podijeliti s drugima, olakšao je dušu i pritom ostao anoniman. Bravo.

Dok Rupi i Atticus imaju u svojim zbirkama uključene slike, Rupi svoje vlastite crteže a Atticus digitalne fotografije, pjesme Amande Lovelace su „samo“ pjesme. Nema crteža ni nikakvih popratnih sadržaja, te iako fotografije podignu atmosferu knjige na neku drugu dimenziju, jednostavnost također ima svojih prednosti.

Lovelace u svojoj zbirci prvenstveno govori o djevojkama. Osnažuje djevojke na sve moguće načine, spominje ljubav, probleme sa prehranom, pobačaj, menstruaciju, karcinom, alkoholizam… No govori nam da svaka djevojka može postati princeza, što je ispalo kao i odličan naslov- The princess saves herself in this one. Ako okrenete knjigu na zadnju koricu, pročitat ćete: the story of a princess turned damsel turned queen.

Isto kao i prethodna dva navedena pjesnika, i Lovelace ima tu cjelinu, vodi nas kroz jedan težak i emotivan život djevojke i govori nam kako sve možemo imati sretan kraj, jer ako nisi sretan, nije kraj. Jako bih htjela da nam se njezine knjige prevedu, ova knjiga čini serijal pod nazivom women are some kind of magic koji još uključuje knjigu The witch doesn’t burn in this one i The mermaid's voice returns in this one. Ima ona još izdanih knjiga, no zaustavit ću se trenutno na ovima jer nisu prevedene kod nas, a nisam ostale ni čitala.

Amanda Lovelace

Ono što mi se posebno sviđa u svim ovim autorima jest ta jednostavnost pisanja, kako tako snažne poruke možeš reći u tako malo redaka.

Što još? Sve ove pjesme imaju svoj početak i kraj, stvaraju jednu cjelinu sa velikom pričom. I to je ono što me jako iznenadilo i privuklo ovom stilu pisanja. Iz poezije su stvorili priču, mnogo malih priča koje izgrađuju jednu veliku i snažnu priču od početka do kraja.

Sve ove knjige su podijeljene na nekoliko cjelina i u svakoj cjelini obrađuje se određena tema, što opet čini jednu priču. No i svaka pjesma čini svoju malu priču (ne znam koliko uspješno sam ovo objasnila).

Nekome će se ovaj jednostavan stil pisanja jako svidjeti, dok će netko to izbjegavati u širokom luku. Ako malo istražujete, naći ćete mnogo negativnih recenzija na temu ovih pjesama, neki jednostavno smatraju da je to prejednostavno. No, ja ću reći da je jednostavnost nešto što treba znati cijeniti i što svakako treba znati napraviti. Ponekad, jednostavnost je mnogo teže postići nego što bismo to mislili.

Amanda Lovelace

Sve ove knjige od mene zaslužuju čistu peticu, zbog stila, poruka svim ženama (i muškarcima), pozitivnosti, jednostavnosti i prvenstveno hrabrosti pisaca da podjele svoje osjećaje sa svijetom.

Što vi mislite o modernoj, instapoeziji? Jeste li čitali što?

#rupikaur #atticus #lovelace #recenzija