Savršena majka, Aimee Molloy- Je li najiščekivaniji triler godine ispunio moja očekivanja?

Divno je i krasno biti majka. Uz sve izazove koje majčinstvo nosi, djeca su ta zbog kojih se sve to isplati. Svibanjske majke skupina su mama koje su rodile istog mjeseca te se sastaju kako bi se savjetovale. Jer sve one žele biti savršene majke. No kad odluče jedne noći otići u bar i ostaviti svoju djecu kod kuće, ni slutile nisu kako će im se životi preokrenuti. Jedna majka ostaje bez svog djeteta. Te žene ne poznaju se puno, tek nekoliko mjeseci, a već se smatraju dobrim prijateljicama.

Međutim, jesu li svi onakvi kakvim se predstavljaju?

Nakon što jedna majka ostane bez svog djeteta, autorica se poigrava sa nama i navodi nas na svakakve tragove. Izmjenjuju se poglavlja napisana trećim licem te ona u prvom licu, u kojem ne znamo tko nam priča, no ta osoba nas živcira, nešto je s njom no nikako ne možemo shvatiti što.

Vjerujem da se zbog ovog svima sviđa knjiga- čitaš i ne možeš povezati radnju sve do kraja. Još je i tu otmica malog djeteta koja ulijeva strah u kosti. Zbog toga sve majke postaju paranoične, što ako će se i njihovom djetetu to dogoditi? Ne usude se ostaviti bebu dadilji, više se ne sastaju, ne vjeruju nikome… Naježite se od svega jer znate da je takvo nešto u stvarnosti moguće, što ako će se i vama to dogoditi? Drago mi je što nisam majka, jer mislim da bih i ja postala nervozna kao i one.

Od onih sam čitatelja koji ispletu radnju u glavi tijekom čitanja, čak i prije nego počinjem čitati knjigu. Kada se u knjizi dogodi nešto ključno, kao što je u ovom slučaju otmica djeteta, u glavi imam 10 likova kojima mogu naći optužbe. Imam i brdo teorija o završetku. I tako za svaku knjigu. Zato i sporo čitam, pročitam baš svaki detalj koji možda drugi, brzi čitači, ne primijete. Možda tako funkcioniram jer i sama pišem priče, nekad me više zanima razmišlja li pisac kao i ja (ili ja kao i pisac) te na kojoj sam uopće razini što se pisanja tiče. Dakle, te moje teorije, one su svakakve. Od onih glupih- što nikako ne želim u knjizi, do onih koje bih i sama napisala. No najbolje knjige su mi one čija radnja se uopće ne preklapa s mojim razmišljanjem i teorijama, koje ispadnu neočekivane- to su knjige koje me u potpunosti oduševe i koje obožavam do kraja života. (Molim vas, recite mi da nisam jedina).

Eto, a sad za ovu knjigu. Stvar je u tome što sam povezala događaje i shvatila priču zbog koje je beba oteta. Nisam shvatila tko ju je oteo, ali cijela moja teorija o razlogu otmice bila je točna. Zbog toga nisam bila iznenađena sa radnjom kao što su bili ostali. To ne znači da knjiga nije dobra. Možda samo znači da trebam prestati čitati savjete za pisanje…

Ali kada malo bolje promislim, knjiga je odlična. Čitala sam nekoliko recenzija prije i nitko nije shvatilo zbog čega se sve to događa, stvar je u meni, ne u knjizi. Sviđa mi se način pisanja, svi likovi karakterizirani su fantastično… Prije svakog poglavlja postoji mali dio savjeta o bebi i majčinstvu, napisani u obliku maila, što mi je predobro. Ova fenomenalna naslovnica, citati, cijela ta priča oko otmice… Autorica nas jednostavno vrti oko te činjenice- oteta je beba i svi postaju sumnjivci… Trebaš stvarno jako dobro čitati i poznati sve likove kako bih mogao zaključiti tko je oteo bebu. Tu su i svi strašni osjećaji koje prolaze Svibanjske majke… vjerujem da će svakoj majci ovo biti strašno.

I da vam na kraju odgovorim na pitanje iz naslova- je li knjiga ispunila moja očekivanja?

Da ste me pitali jučer, odmah nakon što sam pročitala knjigu, rekla bih da nije. I to bih rekla samo zbog toga jer nije bilo nečeg što se već nije dogodilo u mojoj glavi. No, jutro je pametnije od večeri. Danas ću vam odgovoriti drugačije. Sretna sam što se jedna od mojih teorija ostvarila- i to jedna od onih dobrih. Imala sam ja još mnogo lošijih teorija za koje mi je stvarno drago što ih nema. Ne mogu knjizi dati ocjenu odličan, no 4/5 joj itekako mogu dati. Ne radi se ovdje samo o teorijama, već i o svemu ostalome. O osjećajima koji se reflektiraju na čitatelja, o realnosti cijelog događaja, o karakterizaciji likova i tom nekom posebnom načinu pisanja, o tom razlogu otmice koji je stvarno bizaran, o mijenjanju perspektive pisanja… I mogu vam preporučiti knjigu jer me stvarno zanima hoćete li shvatiti. Čak vas i izazivam. Kad malo bolje upoznate likove, na papirić napišite svoje sumnjivce i par teorija o razlogu otmice. Kad pročitate knjigu, javite mi je li se što ostvarilo!

Izdavač: Stilus knjiga

Prevela: Andrea Marić