Vrt leptira, Dot Hutchison

Marta Bašnec
21. sij 2020.
3 min čitanja

Što reći, kako opisati roman koji pročitate u jednom danu?

Vrt leptira je psihološki triler, žanr kojeg ne čitam često. Radi toga mi je jako neobično što sam ga završila u jednom danu, pogotovo zbog toga što se ne sjećam kada zadnji put nisam neku knjigu ispuštala iz ruku…

Dakle, Vrt leptira. Lijep naslov iza kojeg se može kriti svašta. Vrtlar uzgaja i sakuplja svoje leptire u savršenom vrtu. Ima mnogo zelenila, cvijeća, vodopada… i svaki leptir izložen je u vitrini, ulovljen u trenu svoje najljepše postojanosti. Zvuči sasvim normalno, zar ne? No, vrtlar nije običan vrtlar i leptiri nisu samo leptiri. Vrtlar je poremećeni psihopat koji otima djevojke te ih zatvara u svoj vrt, svaku pretvarajući u svog leptira tako što im na leđa tetovira svakoj drugačiji leptir. Mislite li da je ovo dovoljno ludo? E pa, ima još luđih stvari, tek smo na početku…

"Vrtlar je ubijao djevojke iz tri razloga.

Prvo, jer bi postale prestare. Rok trajanja bio nam je kratak: do dvadeset prve. Nakon toga, znate već: ljepota je prolazna, treba je ovjekovječiti dok je svježa.

Drugo, iz zdravstvenih razloga. Djevojke koje bi se razboljele, koje su bile teško ozlijeđene, koje bi bile trudne. Koje bi ostale trudne, mislim. Trudnoća je značila sigurnu smrt, kao nepovratno stanje. Vrtlar bi se uvijek pomalo naljutio na trudnoću, jer Lorraine nam je svaka tri mjeseca davala kontracepcijske injekcije da spriječi nezgodu, ali ništa nije sto posto pouzdano.

Treće, iz mentalnih razloga. Djevojka koja se jednostavno nije mogla pomiriti sa sudbinom, koja bi i nakon prvih nekoliko tjedana plakala, koja bi se pokušala ubiti glađu ili bilo kako drugačije – doduše, ne jednom, nego više od dopuštenog broja pokušaja – bila bi ubijena. Ta je sudbina čekala djevojke koje su se previše opirale, koje su se slomile mentalno."

Roman počinje kako djevojka- Maya, u policijskoj stanici pripovijeda što joj se sve dogodilo te se isprepliću dijelovi njezinog sjećanja i dijelovi sadašnjosti- ono što se događa u policijskoj postaji i ono što otkrivaju o slučaju. Iskreno, mislila sam da će mi dijelovi o sadašnjosti biti dosadni, no sve je tako dobro isprepleteno da mi je svaka rečenica bila zanimljiva i doslovno više nisam mogla čitati, no još uvijek sam čitala. Samo želite znati još i još i još, imate toliko pitanja o svemu… U jednom trenu sam bila u onoj- blow my mind- fazi.

"Sve što nismo znale izmislile smo, a sve što nismo mogle izmisliti naposljetku je prestalo biti važno."

Jezivo je to što je sve tako lijepo i predivno u okruženju, prekrasne su njihove tetovaže, vrt, samo najljepše djevojke zanimaju Vrtlara… Ali opet u svim tim prekrasnim opisima krije se nešto toliko uvrnuto da se u jednom trenu zapitate kako li se autorica samo toga svega sjetila… Čitajući, imala sam slike koje su me jako asocirale na seriju Zločinački umovi. Ako volite tu seriju, ova knjiga će vam se jako svidjeti! Silno ćete htjeti saznati odgovore na mnoge upitnike koji vam se pojave iznad glave tijekom čitanja… Kako je moguće da se Vrt nije otkrio prije? Kako je otkriven sad? Što ako i u stvarnosti postoji nešto takvo?? Kako je moguće da je „sakupljanje prekrasnih djevojaka“ koje pretvaraš u svoju kolekciju leptira nekome sasvim normalna stvar?? Doslovno ima toliko stvari i mislim da mi je ovaj put autorica odgovorila na baš svako moje pitanje (što se jako rijetko događa!).

„Ljepota gubi značenje kad ste okruženi njome.“

Dot Hutchison ima još par knjiga na temu sličnu ovoj i samo mogu reći da me toliko oduševila da ih čitam čim se prevedu, a ako neću moći čekati ili će mi nedostajati neki baš fantastični triler, ne sumnjam da ću posrnuti na engleska izdanja (i još k tome imaju odličnu ocjenu na goodreads-u!)

Klik na fotku ispod za link :)